Pređi na sadržaj
Iz našeg rada

Digitalizacija staklenih negativa Muzeja Kiscell

3 min čitanjaRedakcija Tripont Heritage
Ruke u rukavicama drže stakleni negativ velikog formata ispred polica sa knjigama

Istorija Muzeja Kiscell (Istorijski muzej Budimpešte) u Óbudi jedinstvena je. Među muzejima u zemlji ističe se ne samo svojim položajem, već i uzbudljivom istorijom. Muzej je prvobitno izgrađen kao manastir trinitarskog reda sredinom 18. veka. Međutim, na osnovu ukaza Josifa II iz 1782. godine manastir je ukinut, nakon čega je najpre služio u vojne svrhe, a zatim je glavni grad u zgradi uredio stanove za hitan smeštaj. Tako je bilo sve do 1910. godine, kada ju je kupio bečki fabrikant nameštaja i kolekcionar umetnina Miksa Schmidt i pretvorio u dvorac. Schmidt je u testamentu zgradu ostavio Budimpešti, pa je 1941. godine Muzej glavnog grada (Fővárosi Múzeum) preseljen u dvorac.

Ugaona zgrada sa bogatom fasadom i ulica na arhivskom staklenom negativuUvećani detalj staklenog negativa: prolaznici ispred niza prodavnica u BudimpeštiUvećani detalj staklenog negativa: neogotička fasada zgrade sa satomUvećani detalj staklenog negativa: skulptura na prometnom trgu u Budimpešti, sa prolaznicima

Zbirka fotografija

U okviru zbirki iz istorije grada Muzeja Kiscell nalazi se jedna od najvećih istorijskih zbirki fotografija u Mađarskoj. Zbirka fotografija jedna je od najpoznatijih i najviše istraživanih zbirki muzeja, a ujedno i brojčano najveća, sa više od 200 hiljada predmeta. Pogledi na grad i ulice, uređeni prema topografskom principu koji određuje profil zbirke, dokumentuju od 1860-ih godina razvoj Budimpešte i promene njenog gradskog pejzaža.

Arhivska fotografija crkvene zgrade sa kupolom, sa staklenog negativaUvećani detalj staklenog negativa: oglasni stub na uglu ulice, pored njega muškaracUvećani detalj staklenog negativa: fasada crkve sa skulpturama

Snimci su dela najuglednijih budimpeštanskih fotografa pojedinih epoha (György Klösz, Mór Erdélyi, Antal Weinwurm, János Müllner, Rudolf Balogh, Zoltán Seidner, Kálmán Szőllősy, István Szendrő). Fotografije su izuzetno raznovrsne po temama: podjednako prikazuju preobražaj stare peštanske gradske jezgre krajem 19. veka i urbanističke programe prvih decenija 20. veka, a daju i sliku nestalih delova grada, kao što su Tabán ili stara Óbuda. U zbirci se nalazi i građa foto-arhive nekadašnjeg Budimpeštanskog preduzeća za urbanističko projektovanje (Budapesti Városépítési Tervező Vállalat, BUVÁTI), koja sadrži više desetina hiljada fotografskih negativa. Snimci ulica i arhitekture prikazuju, između ostalog, ulice i trgove Budimpešte pre obnove nakon 1956. godine i urbanističkog uređenja koje je usledilo. Pored pogleda na grad, od početka 1900-ih počelo je i prikupljanje fotografija događaja vezanih za glavni grad.

Grupa muškaraca u vojničkim kapama oko kola, arhivski snimakUvećani detalj staklenog negativa: portret trojice mladićaUvećani detalj staklenog negativa: ruke seku meso na dasci

Jedan od najvrednijih, a ujedno i najosetljivijih skupova predmeta Zbirke fotografija jesu stakleni negativi. Zbirka sadrži nekoliko hiljada staklenih negativa s kraja 19. veka i početka 1900-ih.

Saradnici Triponta – rešenja za zaštitu nasleđa, povezujući se sa digitalizacionom strategijom muzeja, počeli su digitalizaciju ovog posebno vrednog dela zbirke u januaru 2022. godine. Rad je započet najvećim staklenim negativima. Stručnjaci su te izuzetno osetljive predmete digitalizovali sistemom kamera Phase One iXH od 150 megapiksela, razvijenim za digitalizaciju ravnih predmeta.

Staro ulično ćoše sa prizemnim kućama i okupljenom masom, arhivska fotografijaUvećani detalj staklenog negativa: grupa ljudi ispred zida prekrivenog plakatimaUvećani detalj staklenog negativa: muškarci sa šeširima ispred plakata za banju Rudas

Kod staklenih ploča veoma je važno odgovarajuće skladištenje. Kod želatinske srebrne emulzije posebnu pažnju treba posvetiti promenama vlažnosti i temperature, jer usled neodgovarajućeg skladištenja stakleni negativi mogu nepovratno da korodiraju, a usled izdvajanja srebra gube sadržaj koji nose. U takvim slučajevima preporučljivo je da se pre restauracije napravi kopija staklenih negativa ili da se oni, kao u ovom slučaju, digitalizuju u najboljem mogućem kvalitetu.

Žena u uniformi i kapi sa štapom u ruci, studijski portret na staklenom negativuKrupan plan lica žene sa talasastom kosom na arhivskom snimku

Naknadna obrada obavljena je posebno razvijenim softverom Capture One Cultural Heritage, u kojem su zahvaljujući velikom dinamičkom opsegu i skriveni, tamniji delovi oživeli u punom bogatstvu detalja. U prvom koraku digitalizovano je oko dve hiljade negativa, a nadamo se da će se rad nastaviti i ubuduće. Zbog visoke rezolucije stakleni negativi mogu se uvećati sve do zrna srebra, što dobro ilustruju slike ispod. Ovi analogni snimci velikog formata digitalizovani su kamerom kompanije Phase One u izuzetno dobrom kvalitetu i visokoj rezoluciji, zahvaljujući čemu je postalo vidljivo bogatstvo detalja na snimcima.

Stara budimpeštanska ulica sa visokim nizom stambenih zgrada, digitalizovano sa staklenog negativaUvećani detalj staklenog negativa: muškarci na trotoaru ispred zida sa plakatima

Korišćena literatura:

Judit Baróti: A Budapesti Történeti Múzeum fényképgyűjteménye (Zbirka fotografija Istorijskog muzeja Budimpešte). U: Magyar Munkásmozgalmi Múzeum Közleményei 1984/1–2, str. 79–91.

Károly Vörös: A világváros útján. 1873–1918 (Na putu ka svetskom gradu, 1873–1918). U: Budapesti Negyed 1998/2–3. https://epa.oszk.hu/00000/00003/00016/voros.htm

István Wagner: Erdélyi Mór kilencven vintázsa – Kiscelli kiállítási sorozat (Devedeset vintage otisaka Móra Erdélyija – serija izložbi u Kiscellu). U: Fotó Piac – Foto Mozaik. 2007. 12. 01, str. 64.

http://www.kiscellimuzeum.hu/gyujtemeny

Kontakt

Imate pitanje o digitalizaciji? Obratite nam se.

Stupite u kontakt →